Devizni Tečaj U Hrvatskoj

Pri kupnji nekretnine u Hrvatskoj važno je razumjeti tečajnu razliku koja proizlazi iz cijena nekretnina izraženih u eurima, a plativih u kunama. Kupci nekretnina u Hrvatskoj moraju biti svjesni da su tečajne razlike ‘trošak kupnje’ pa se trebaju osigurati unaprijed. Ovo se naročito odnosi na skuplje nekretnine, gdje tečajne razlike mogu iznostiti i do 1000 eura.

Kako bismo razumjeli na koji način je došlo do ovoga, moramo se vratiti u ne tako davnu povijest kada je Hrvatska još bila dio bivše Jugoslavije. Dinar, tadašnja službena valuta, bio je vrlo nestabilan i podložan devalvaciji i inflaciji. Njemačka marka koja je smatrana pouzdanom valutom, koristila se u izražavanju cijena skupih proizvoda (pogotovo nekretnina). Godine 1994., nekoliko godina nakon proglašenja hrvatske nezavisnosti, kuna postaje nacionalnom valutom i jedinim službenim i zakonitim sredstvom plaćanja (Čl.21. Zakona o Hrvatskoj Narodnoj Banci). 1999. godine njemačka marka zamijenjena je eurom, otprilike istovremeno kada kuna postaje relativno stabilna. Sezonske fluktuacije kune minimalne su, t.j. kada dotok strane valute ljeti uzrokuje rast kune, tada Hrvatska Narodna Banka intervenira otkupom eura od komercijalnih banaka kako bi stabilizirala tečaj. Stabilnost kune u odnosu na euro prioritet je HNB-a pa je tečaj kune čvrsto vezan za euro. Ovo je važno znati budući je velik dio domaće štednje u eurima, baš kao što su i stambeni i poslovni krediti izraženi u eurima.

Cijene skupih proizvoda u Hrvatkoj, kao što su nekretnine, i dalje se izražavaju u eurima pa stoga postoji regulativa koja kaže da se transakcije u prometu takvih proizvoda moraju obavljati u nacionalnoj valuti kuni. Prema Čl. 22 Zakon o obveznim odnosima, ugovorna vrijednost u kunama može se izračunati na temelju cijene zlata ili tečaja kune u odnosu na stranu valutu. Jednostavno rečeno – prodavatelji će svoje cijene izraziti u eurima (i u većini slučaja će im biti draže da eure i dobiju), no u kupoprodajnom ugovoru će stajati da je cijena u eurima plativa u kunama, što nas dovodi i to glavnoga pitanje – po kojem tečaju?

Napominjemo da HNB (www.hnb.hr ) nudi tečajnu listu za 13 konvertibilnih valuta (uključujući euro, US dolar, australski i kanadski dolar, švicarski franak te britansku funtu). Međutim poslovne banke smiju kreirati svoje dnevne tečajne liste nezavisno od HNB-a. Primjerice, tri najveće hrvatske poslovne banke: Zagrebačka banka ( www.zaba.hr , dio UniCredit grupe), Privredna banka Zagreb (www.pbz.hr, dio Intesa Sanpaolo grupe) , Erste & Steiermärkische bank (www.erstebank.hr) – nastoje zadržati isti srednji tečaj kao i HNB. No njihovi kupovni (\’niži\’) i prodajni (\’viši\’) tečajevi različiti su te mogu utjecati na količinu novca potrebnu da se ispune ugovorne obveze kod kupnje nekretnine u Hrvatskoj.

Razlika između kupovnog i prodajnog tečaja kreće se od 1% do 1.3% što znači da na svaku tisuću eura potrebnih za kupnju možda izgubite 13 eura ukoliko ne posegnete za dostupnim metodama za smanjenje tečajne razlike. U sljedećem članku ćemo vam dati nekoliko savjeta i primjera kako bismo prikazali na koji način ovo djeluje na kupce i što mogu napraviti da umanje ili izbjegnu štetu.